Intertrohanterni prijelom bedrene kosti najčešći je prijelom kuka u kliničkoj praksi i jedan je od tri najčešća prijeloma povezana s osteoporozom u starijih osoba. Konzervativno liječenje zahtijeva dugotrajno mirovanje u krevetu, što predstavlja visok rizik od dekubitusa, plućnih infekcija, plućne embolije, duboke venske tromboze i drugih komplikacija. Teškoće u njezi su značajne, a razdoblje oporavka dugo, što predstavlja veliko opterećenje i za društvo i za obitelji. Stoga je rana kirurška intervencija, kad god je podnošljiva, ključna za postizanje povoljnih funkcionalnih ishoda kod prijeloma kuka.
Trenutno se unutarnja fiksacija PFNA (proksimalni femoralni sustav s antirotacijskim čavlom) smatra zlatnim standardom za kirurško liječenje prijeloma kuka. Postizanje pozitivne potpore tijekom repozicije prijeloma kuka ključno je za omogućavanje rane funkcionalne vježbe. Intraoperativna fluoroskopija uključuje anteroposteriorni (AP) i lateralni presjek za procjenu repozicije prednjeg medijalnog korteksa femura. Međutim, tijekom operacije mogu se pojaviti sukobi između dvije perspektive (tj. pozitivan u lateralnom presjeku, ali ne i u anteroposteriornom presjeku ili obrnuto). U takvim slučajevima, procjena je li repozicija prihvatljiva i je li potrebna prilagodba predstavlja izazovan problem za kliničke praktičare. Znanstvenici iz domaćih bolnica poput Oriental Hospital i Zhongshan Hospital pozabavili su se ovim problemom analizirajući točnost procjene pozitivne i negativne potpore u anteroposteriornom i lateralnom presjeku koristeći postoperativne trodimenzionalne CT snimke kao standard.
▲ Dijagram prikazuje obrasce pozitivne potpore (a), neutralne potpore (b) i negativne potpore (c) prijeloma kuka u anteroposteriornom pogledu.
▲ Dijagram prikazuje obrasce pozitivne potpore (d), neutralne potpore (e) i negativne potpore (f) prijeloma kuka u lateralnom presjeku.
Članak uključuje podatke o slučajevima 128 pacijenata s prijelomima kuka. Intraoperativne anteroposteriorne i lateralne slike zasebno su dostavljene dvama liječnicima (jednom s manje iskustva i jednom s više iskustva) radi procjene pozitivne ili negativne potpore. Nakon početne procjene, ponovna procjena provedena je nakon 2 mjeseca. Postoperativne CT slike dostavljene su iskusnom profesoru, koji je utvrdio je li slučaj pozitivan ili nepozitivan, što je poslužilo kao standard za procjenu točnosti procjena slika od strane prva dva liječnika. Glavne usporedbe u članku su sljedeće:
(1) Postoje li statistički značajne razlike u rezultatima procjene između manje iskusnih i iskusnijih liječnika u prvoj i drugoj procjeni? Osim toga, članak istražuje međugrupnu konzistentnost između manje iskusnih i iskusnijih skupina za obje procjene i unutargrupnu konzistentnost između dviju procjena.
(2) Koristeći CT kao zlatni standard, članak istražuje što je pouzdanije za procjenu kvalitete repozicije: lateralna ili anteroposteriorna evaluacija.
Rezultati istraživanja
1. U dva kruga procjena, s CT-om kao referentnim standardom, nije bilo statistički značajnih razlika u osjetljivosti, specifičnosti, stopi lažno pozitivnih, stopi lažno negativnih rezultata i drugim parametrima povezanim s procjenom kvalitete repozicije na temelju intraoperativnih rendgenskih snimaka između dva liječnika s različitim razinama iskustva.
2. Prilikom procjene kvalitete redukcije, uzimajući prvu procjenu kao primjer:
- Ako postoji slaganje između anteroposteriorne i lateralne procjene (obje pozitivne ili obje nepozitivne), pouzdanost predviđanja kvalitete repozicije na CT-u je 100%.
- Ako postoji neslaganje između anteroposteriorne i lateralne procjene, pouzdanost kriterija lateralne procjene u predviđanju kvalitete repozicije na CT-u je veća.
▲ Dijagram prikazuje pozitivnu potporu prikazanu u anteroposteriornom pogledu, dok se u lateralnom pogledu pojavljuje kao nepozitivna. To ukazuje na nedosljednost u rezultatima procjene između anteroposteriornog i lateralnog pogleda.
▲ Trodimenzionalna CT rekonstrukcija omogućuje snimanje iz više kutova, služeći kao standard za procjenu kvalitete redukcije.
U prethodnim standardima za redukciju intertrohanternih prijeloma, osim pozitivne i negativne potpore, postojao je i koncept "neutralne" potpore, što podrazumijeva anatomsku redukciju. Međutim, zbog problema povezanih s rezolucijom fluoroskopije i razlučivošću ljudskog oka, prava "anatomska redukcija" teoretski ne postoji i uvijek postoje mala odstupanja prema "pozitivnoj" ili "negativnoj" redukciji. Tim koji je vodio Zhang Shimin u bolnici Yangpu u Šangaju objavio je rad (zaboravljena specifična referenca, bio bih zahvalan ako bi je netko mogao dostaviti) u kojem se sugerira da postizanje pozitivne potpore kod intertrohanternih prijeloma može rezultirati boljim funkcionalnim ishodima u usporedbi s anatomskom redukcijom. Stoga, uzimajući u obzir ovu studiju, tijekom operacije treba uložiti napore kako bi se postigla pozitivna potpora kod intertrohanternih prijeloma, kako u anteroposteriornom tako i u lateralnom presjeku.
Vrijeme objave: 19. siječnja 2024.
