Što je dislokacija akromioklavikularnog zgloba?

Što je dislokacija akromioklavikularnog zgloba?

Iščašenje akromioklavikularnog zgloba odnosi se na vrstu traume ramena u kojoj je oštećen akromioklavikularni ligament, što rezultira iščašenjem ključne kosti. To je iščašenje akromioklavikularnog zgloba uzrokovano vanjskom silom primijenjenom na akromionski kraj, što uzrokuje pomicanje lopatice naprijed ili dolje (ili natrag). U nastavku ćemo saznati više o vrstama i liječenju iščašenja akromioklavikularnog zgloba.

Iščašenja (ili razdvajanja, ozljede) akromioklavikularnog zgloba češća su kod osoba koje se bave sportom i fizičkim radom. Iščašenje akromioklavikularnog zgloba je odvajanje ključne kosti od lopatice, a uobičajena značajka ove ozljede je pad pri kojem najviša točka ramena udari o tlo ili izravan udar najviše točke ramena. Iščašenja akromioklavikularnog zgloba često se javljaju kod nogometaša i biciklista ili motociklista nakon pada.

Vrste dislokacije akromioklavikularnog zgloba

II° (stupanj): akromioklavikularni zglob je blago dislociran, a akromioklavikularni ligament može biti istegnut ili djelomično puknut; ovo je najčešći tip ozljede akromioklavikularnog zgloba.

II° (stupanj): djelomična dislokacija akromioklavikularnog zgloba, dislokacija možda neće biti vidljiva pregledom. Potpuno puknuće akromioklavikularnog ligamenta, bez rupture rostralnog klavikularnog ligamenta

III° (stupanj): potpuno odvajanje akromioklavikularnog zgloba s potpunim puknućem akromioklavikularnog ligamenta, rostroklavikularnog ligamenta i akromioklavikularne kapsule. Budući da nema ligamenta koji bi ga podupirao ili vukao, rameni zglob je opušten zbog težine nadlaktice, ključna kost stoga izgleda istaknuto i podignuto, a u ramenu se vidi izbočina.

Težina dislokacije akromioklavikularnog zgloba također se može klasificirati u šest tipova, pri čemu su tipovi I-III najčešći, a tipovi IV-VI rijetki. Zbog teškog oštećenja ligamenata koji podupiru akromioklavikularnu regiju, sve ozljede tipa III-VI zahtijevaju kirurško liječenje.

Kako se liječi akromioklavikularna dislokacija?

Za pacijente s iščašenjem akromioklavikularnog zgloba, odgovarajući tretman se odabire prema stanju. Za pacijente s blagim oblikom bolesti, konzervativno liječenje je izvedivo. Konkretno, za iščašenje akromioklavikularnog zgloba tipa I dovoljan je mirovanje i suspenzija trokutastim ručnikom tijekom 1 do 2 tjedna; za iščašenje tipa II, za imobilizaciju se može koristiti leđni remen. Konzervativno liječenje poput fiksacije i kočenja remenom za rame i lakat; pacijenti s težim stanjem, tj. pacijenti s ozljedom tipa III, zbog puknuća zglobne kapsule te akromioklavikularnog ligamenta i rostralnog klavikularnog ligamenta, što akromioklavikularni zglob čini potpuno nestabilnim, moraju razmotriti kirurško liječenje.

Kirurško liječenje može se podijeliti u četiri kategorije: (1) unutarnja fiksacija akromioklavikularnog zgloba; (5) rostralna fiksacija s rekonstrukcijom ligamenta; (3) resekcija distalne ključne kosti; i (4) transpozicija mišića snage.