Stiloidna stenoza Tenosynovitis je aseptična upala uzrokovana bolovima i oticanjem tetiva abductor Pollicis Longus i ekstenzora pollicis brevis u dorzalnom karpalnom omotu u radijalnom stiloidnom procesu. Simptomi se pogoršavaju s produženjem palca i odstupanjem od kalimora. Bolesti je prvi put izvijestio švicarski kirurg de quervain 1895. godine, pa je radijalna stiloidna stenosis tenosnovits poznat i kao De Quervain -ova bolest.
Bolest je češća kod ljudi koji sudjeluju u čestim aktivnostima zgloba i palmara, a poznat je i kao "Majčina ruka" i "igrački prst". S razvojem interneta, broj ljudi pogođenih bolešću je sve veći i mlađi. Pa kako dijagnosticirati i liječiti ovu bolest? Sljedeće će vam dati kratak uvod iz tri aspekta: anatomska struktura, klinička dijagnoza i metode liječenja!
I.anatomija
Stiloidni postupak polumjera ima uski, plitki sulkus prekriven dorzalnim karpalnim ligamentom koji tvori vlaknasti omotač kostiju. Tendus tetiva i ekstenzor teticis tetivis tetiva polduct prolazi kroz ovaj omotač i presaviljuje pod kutom i završava u dnu prve metakarpalne kosti i baza proksimalne falange palca (Slika 1). Kad tetiva klizi, postoji velika sila trenja, posebno kada se odstupanje od ulnara za zglobova ili kretanje palca, kut nabora povećava, povećavajući trenje između tetive i zida omotača. Nakon dugotrajne ponovljene kronične stimulacije, sinovij prikazuje upalne promjene poput edema i hiperplazije, uzrokujući zadebljanje, adheziju ili sužavanje zida tetive i omotača, što je rezultiralo kliničkim manifestacijama tenosnovitisa stenoze.
Sl.1 Anatomski dijagram stiloidnog procesa radijusa
II.Klinička dijagnoza
1. Povijest medicine češća je kod srednjih, ručnih operatora, a češća kod žena; Pojava je spor, ali simptomi se mogu iznenada pojaviti.
2.Signs: Lokalizirana bol u stiloidnom procesu polumjera, koja može zračiti prema ruci i podlaktici, slabost palca, ograničeno produženje palca, pogoršanje simptoma prilikom produljenja palca i odstupanja ulnara; Palpabilni čvorovi mogu biti opipljivi u stiloidnom procesu polumjera, nalik na koštanu eminenciju, s izrazitom nježnošću.
3.Finkelsteinov test (tj. Test odstupanja od ulnara) je pozitivan (kao što je prikazano na slici 2), palac se savija i drži na dlanu, ulnarni zglob se odstupa, a bol u radijusnom stiloidnom procesu pogoršava se.
4.AUXILIARY ISPITIVANJE: Ultrazvučni pregled rendgenskih zraka ili boje može se provesti ako je potrebno kako bi se potvrdilo postoji li abnormalnost kostiju ili sinovitis. Smjernice za multidisciplinarno liječenje stiloidne stenoze tenosnovitisa radijusa napominju da su potrebni drugi fizički pregledi da bi se razlikovalo osteoartritis, poremećaji površne grane radijalnog živca i križnog sindroma podlozi u vrijeme dijagnoze.
Iii.Trepovanje
Konzervativna terapilokalna terapija za imobilizaciju: U ranoj fazi pacijenti mogu upotrijebiti frasiranje vanjske fiksacije kako bi imobilizirali pogođeni ud kako bi smanjili lokalne aktivnosti i ublažili trenje tetive u omotaču tetiva kako bi postigli cilj liječenja. Međutim, imobilizacija možda ne osigurava da je pogođeni ud uspostavljen, a produljena imobilizacija može rezultirati dugoročnom krutošću kretanja. Iako se drugi tretmani uz pomoć imobilizacije empirijski koriste u kliničkoj praksi, učinkovitost liječenja ostaje kontroverzna.
Lokalna okluzijska terapija: Kao preferirana konzervativna terapija za kliničko liječenje, lokalna okluzijska terapija odnosi se na intratekalnu injekciju na lokalnom mjestu boli kako bi se postigla svrha lokalnog protuupalnog. Oklovna terapija može ubrizgavati lijekove u bolno područje, zglobove omotača, živčanog debla i drugih dijelova, koji mogu smanjiti oticanje i ublažiti bol i ublažiti grčeve u kratkom vremenskom razdoblju i igrati najveću ulogu u liječenju lokalnih lezija. Terapija se uglavnom sastoji od triamcinolona acetonida i lidokain hidroklorida. Mogu se koristiti i injekcije natrijevog hijaluronata. Međutim, hormoni mogu imati komplikacije kao što su bol nakon ubrizgavanja, lokalna pigmentacija kože, lokalna atrofija potkožnog tkiva, simptomatska ozljeda radijalnog živca i povišena glukoza u krvi. Glavne kontraindikacije su alergija na hormon, trudni i dojeći bolesnici. Natrijev hijaluronat može biti sigurniji i može spriječiti ožiljke adhezija oko tetive i promicati zacjeljivanje tetive. Klinički učinak okluzivne terapije je očit, ali postoje klinička izvješća o nekrozi prsta uzrokovana nepravilnom lokalnom injekcijom (Slika 3).
Sl.3 Djelomična okluzija dovodi do nekroze prstiju kažičkih prstiju: A. Koža ruke je zakrpana, a B, C. Srednji segment kažiprsta je udaljen, a vrhovi prstiju su nekroza
Mjere opreza za okluzivnu terapiju u liječenju radijusa stiloidne stenoze Tenosynovitis: 1) Položaj je točan, a šprica se mora povući prije ubrizgavanja lijeka kako bi se osiguralo da igla za ubrizgavanje ne prodire u krvnu žilu; 2) odgovarajuća imobilizacija pogođenog udova radi izbjegavanja preranog napora; 3) Nakon injekcije okluzije hormona, često postoje različiti stupnjevi boli, oteklina, pa čak i pogoršanja boli, koji uglavnom nestaju u 2 ~ 3 dana, ako se pojave bol i palje od prstiju, antispazmodijska i antikoagulanska terapija treba biti moguće brzo, a angiografija bi trebala biti i jasna dijagnoza, i da će biti jasna dijagnoza, i vakularna eksplozija; 4) Hormonalne kontraindikacije poput hipertenzije, dijabetesa, srčanih bolesti itd. Ne smiju se liječiti lokalnom okluzijom.
Shockwave: je konzervativni, neinvazivni tretman koji ima prednost stvaranja energije izvan tijela i stvaranja rezultata u ciljanim područjima duboko u tijelu bez oštećenja okolnih tkiva. To ima učinak promicanja metabolizma, jačanja krvi i limfne cirkulacije, poboljšanja prehrane tkiva, jaružanja blokiranih kapilara i labavljenja zglobnih adhezija mekog tkiva. Međutim, počelo je kasno u liječenju tenosnovitisa stiloidne stenoze, a izvješća o istraživanju su relativno mala, a velike su randomizirane kontrolirane studije još uvijek potrebne kako bi se osiguralo više medicinskih dokaza utemeljenih na dokazima kako bi se promicala njegova uporaba u liječenju tenosinovitis-bolesti tenosinovitisa stiloidne stenoze.
Acupuncture treatment: small acupuncture treatment is a closed release method between surgical treatment and non-surgical treatment, through the dredging and peeling of local lesions, the adhesions are released, and the entrapment of the vascular nerve bundle is more effectively relieved, and the blood circulation of the surrounding tissues is improved through the benign stimulation of the acupuncture, reducing inflammatory exudation, and achieving the purpose of protuupalni i analgetik.
Tradicionalna kineska medicina: radijalna stiloidna stenosis tenosynovitis pripada kategoriji „sindroma paralize“ u medicini domovine, a bolest se temelji na nedostatku i standardu. Zbog dugoročne aktivnosti zgloba zgloba, prekomjernog naprezanja, što rezultira lokalnim QI i nedostatkom krvi, to se naziva izvorni nedostatak; Zbog lokalnog Qi -a i nedostatka krvi, mišići i vene se gube u prehrani i klizavim, a zbog osjećaja vjetra, hladnoće i vlage, što pogoršava blokadu Qi -a i krvi, vidi se da su lokalno oteljanje i bol i aktivnost ograničeno, a akumulacija je i pokretna, pa je to ozbiljnija i da je to ozbiljnija i krv, pa je ozbiljnija i krv, tako ozbiljnija i krv, da je to ozbiljna i krv, pa je ozbiljnija i krv, pa je ozbiljnija i krv Metacarpofalangealni zglob se pogoršava u klinici, što je standard. Klinički je utvrđeno da terapija moksibustijom, masažna terapija, vanjsko liječenje tradicionalne kineske medicine i liječenja akupunkturom imaju određene kliničke učinke.
Kirurško liječenje: Kirurški rez dorzalnog karpalnog ligamenta radijusa i ograničene ekscizije jedan je od tretmana stenoze Tenosynovitis u stiloidnom procesu radijusa. Prikladan je za bolesnike s ponavljajućim tenosinovitisom radijusa stiloidne stenoze, koji je bio neučinkovit nakon višestrukih lokalnih okluzija i drugih konzervativnih tretmana, a simptomi su ozbiljni. Osobito u bolesnika sa stenotičkim uznapredovalim tenosinovitisom ublažava jaku i vatrostalnu bol.
Izravna otvorena kirurgija: Konvencionalna kirurška metoda je izravno rez na nježnom području, izložiti prvi dorzalni mišićni septum, izrezati zgušnjavanje omotača tetiva i oslobađanje omotača tetive tako da tetiva može slobodno kliznuti unutar omotača tetiva. Izravna otvorena operacija brzo se postiže, ali nosi niz kirurških rizika poput infekcije, a zbog izravnog uklanjanja dorzalnog potpornog pojasa tijekom operacije mogu se pojaviti dislokacija tetiva i oštećenja radijalnog živca i vene.
1. septoliza: Ova kirurška metoda ne reže zadebljani omotač tetiva, ali uklanja ganglionsku cistu koja se nalazi u septumu 1. ekstenzora ili smanjuje septum između abductor Pollicis longus i ekstenzora Pollicis Brevis da bi se oslobodio 1. dorzalna septum ekstenzora. Ova je metoda slična izravnoj otvorenoj kirurgiji, s glavnom razlikom je da se nakon rezanja pojasa ekstenzor za podršku, omotača tetiva oslobađa, a omotača tetiva uklanja se umjesto rezanja omotača zadebljanih tetiva. Iako je subluksacija tetiva može biti prisutna u ovoj metodi, ona štiti prvi dorzalni ekstenzor septum i ima veću dugoročnu učinkovitost stabilnosti tetiva od izravne resekcije omotača tetiva. Nedostatak ove metode uglavnom je posljedica činjenice da se zgušnjava omotača tetiva ne uklanja, a zadebljana omotača tetiva i dalje može biti upalna, edem i trenje tetivom će dovesti do recidiva bolesti.
Artroskopska povećanje osteofibroznog kanala: Artroskopsko liječenje ima prednosti manje traume, kratki ciklus liječenja, visoku sigurnost, manje komplikacija i brži oporavak, a najveća prednost je što pojas za podršku ekstenzora nije urezan, a neće biti dislokacije tetiva. Međutim, još uvijek postoji kontroverza, a neki znanstvenici vjeruju da je artroskopska kirurgija skupa i dugotrajna, a njegove prednosti u odnosu na izravnu otvorenu operaciju nisu dovoljno očite. Stoga artroskopsko liječenje uglavnom ne bira većina liječnika i pacijenata.
Post Vrijeme: Oct-29-2024
