Tenosinovitis stiloidne stenoze je aseptična upala uzrokovana boli i oticanjem tetiva abductor pollicis longus i extensor pollicis brevis na dorzalnoj karpalnoj ovojnici kod radijalnog stiloidnog nastavka. Simptomi se pogoršavaju ekstenzijom palca i devijacijom kalimora. Bolest je prvi put opisao švicarski kirurg de Quervain 1895. godine, pa je tenosinovitis radijalne stiloidne stenoze poznat i kao de Quervainova bolest.
Bolest je češća kod ljudi koji se bave čestim aktivnostima na zapešću i dlanu, a poznata je i kao „majčina ruka“ i „prst za igru“. Razvojem interneta, broj ljudi pogođenih bolešću raste i sve je mlađi. Dakle, kako dijagnosticirati i liječiti ovu bolest? U nastavku ćemo vam dati kratki uvod iz tri aspekta: anatomske strukture, kliničke dijagnoze i metoda liječenja!
I. Anatomija
Stiloidni nastavak radiusa ima uski, plitki sulkus prekriven dorzalnim karpalnim ligamentom koji tvori vlaknastu koštanu ovojnicu. Tetiva dugog mišića abduktora pollicisa i kratkog mišića ekstenzora pollicisa prolaze kroz ovu ovojnicu i savijaju se pod kutom te završavaju u bazi prve metakarpalne kosti, odnosno u bazi proksimalne falange palca (Slika 1). Kada tetiva klizi, postoji velika sila trenja, posebno pri devijaciji ulnarnog zgloba ili pomicanju palca, kut pregiba se povećava, povećavajući trenje između tetive i stijenke ovojnice. Nakon dugotrajne ponovljene kronične stimulacije, sinovijalna ovojnica pokazuje upalne promjene poput edema i hiperplazije, uzrokujući zadebljanje, prianjanje ili sužavanje tetive i stijenke ovojnice, što rezultira kliničkim manifestacijama stenoze tenosinovitisa.
Sl.1 Anatomski dijagram stiloidnog nastavka radiusa
II. Klinička dijagnoza
1. Medicinska anamneza je češća kod osoba srednje dobi, ručnih operatera i češća kod žena; Početak je spor, ali simptomi se mogu pojaviti iznenada.
2. Znakovi: lokalizirana bol u stiloidnom nastavku radiusa, koja se može širiti u šaku i podlakticu, slabost palca, ograničena ekstenzija palca, pogoršanje simptoma pri ekstenziji palca i devijaciji ulnarnog zgloba; Palpabilni čvorići mogu se palpabilno pojaviti na stiloidnom nastavku radiusa, nalik koštanoj eminenciji, s izraženom osjetljivošću.
3.Finkelsteinov test (tj. test devijacije ulnarne šake) je pozitivan (kao što je prikazano na slici 2), palac je flektiran i pritisnut u dlan, ulnarni zglob je devijatan, a bol u području stiloidnog nastavka radiusa je pojačana.
4. Pomoćni pregled: Po potrebi se može provesti rendgenski ili ultrazvučni pregled u boji kako bi se potvrdila prisutnost abnormalnosti kostiju ili sinovitisa. Smjernice za multidisciplinarno liječenje stiloidne stenoze tenosinovitisa radijusa Treba napomenuti da su potrebni i drugi fizikalni pregledi kako bi se u vrijeme dijagnoze razlikovao osteoartritis, poremećaji površinske grane radijalnog živca i sindrom križnog mišića podlaktice.
III. Liječenje
Konzervativna terapija Lokalna imobilizacijska terapija: U ranoj fazi pacijenti mogu koristiti vanjsku fiksacijsku ortozu za imobilizaciju zahvaćenog uda kako bi smanjili lokalne aktivnosti i ublažili trenje tetive u tetivnoj ovojnici te postigli cilj liječenja. Međutim, imobilizacija možda neće osigurati da je zahvaćeni ud na mjestu, a dugotrajna imobilizacija može rezultirati dugotrajnom ukočenošću pokreta. Iako se drugi tretmani uz pomoć imobilizacije empirijski koriste u kliničkoj praksi, učinkovitost liječenja ostaje kontroverzna.
Lokalna okluzijska terapija: Kao preferirana konzervativna terapija za kliničko liječenje, lokalna okluzijska terapija odnosi se na intratekalnu injekciju na lokalnom mjestu boli kako bi se postigao cilj lokalnog protuupalnog djelovanja. Okluzivna terapija može ubrizgati lijekove u bolno područje, zglobnu vrećicu, živčano deblo i druge dijelove, što može smanjiti oticanje i ublažiti bol te ublažiti grčeve u kratkom vremenskom razdoblju, te igra najveću ulogu u liječenju lokalnih lezija. Terapija se uglavnom sastoji od triamcinolon acetonida i lidokain hidroklorida. Mogu se koristiti i injekcije natrijevog hijaluronata. Međutim, hormoni mogu imati komplikacije poput boli nakon injekcije, lokalne pigmentacije kože, lokalne atrofije potkožnog tkiva, simptomatske ozljede radijalnog živca i povišene razine glukoze u krvi. Glavne kontraindikacije su alergija na hormone, trudnice i dojilje. Natrijev hijaluronat može biti sigurniji i može spriječiti ožiljke od priraslica oko tetive te potaknuti zacjeljivanje tetive. Klinički učinak okluzivne terapije je očit, ali postoje klinička izvješća o nekrozi prstiju uzrokovanoj nepravilnom lokalnom injekcijom (slika 3).
Sl.3 Djelomična okluzija dovodi do nekroze vrhova prstiju kažiprsta: A. Koža šake je neujednačena i B, C. Srednji segment kažiprsta je distanciran, a vrhovi prstiju su nekrozirani
Mjere opreza za okluzivnu terapiju u liječenju tenosinovitisa stenoze radiusa stiloida: 1) Položaj je točan, a štrcaljka se mora izvući prije ubrizgavanja lijeka kako bi se osiguralo da igla za injekciju ne prodre u krvnu žilu; 2) Odgovarajuća imobilizacija zahvaćenog uda kako bi se izbjegao prerani napor; 3) Nakon injekcije hormonske okluzije često se javljaju različiti stupnjevi boli, oteklina, pa čak i pogoršanje boli, koji obično nestaju za 2-3 dana. Ako se pojavi bol u prstima i bljedilo, treba brzo dati antispazmodično i antikoagulantno liječenje, a angiografiju treba provesti kako bi se postavila jasna dijagnoza ako je moguće, a vaskularno istraživanje treba provesti što je prije moguće ako je potrebno, kako se ne bi odgodilo stanje; 4) Hormonske kontraindikacije poput hipertenzije, dijabetesa, bolesti srca itd. ne smiju se liječiti lokalnom okluzijom.
Udarni val: konzervativan je, neinvazivan tretman čija je prednost generiranje energije izvan tijela i postizanje rezultata na ciljanim područjima duboko u tijelu bez oštećenja okolnih tkiva. Učinkovito potiče metabolizam, jača cirkulaciju krvi i limfe, poboljšava prehranu tkiva, uklanja začepljene kapilare i labavi priraslice mekog tkiva zglobova. Međutim, kasno se počeo primjenjivati u liječenju tenosinovitisa stiloidne stenoze radijusa, a istraživačka izvješća o njemu su relativno mala. Još uvijek su potrebne velike randomizirane kontrolirane studije kako bi se osiguralo više medicinskih dokaza utemeljenih na dokazima za promicanje njegove upotrebe u liječenju tenosinovitisa stiloidne stenoze radijusa.
Liječenje akupunkturom: tretman malom akupunkturom je metoda zatvorenog oslobađanja između kirurškog i nekirurškog liječenja, kroz jaružanje i ljuštenje lokalnih lezija, oslobađaju se priraslice, a zarobljavanje vaskularnog živčanog snopa se učinkovitije ublažava, a cirkulacija krvi u okolnim tkivima se poboljšava benignom stimulacijom akupunkture, smanjujući upalnu eksudaciju i postižući protuupalnu i analgetsku svrhu.
Tradicionalna kineska medicina: Tenosinovitis radijalne stiloidne stenoze spada u kategoriju "sindroma paralize" u domovinskoj medicini, a bolest se temelji na nedostatku i standardu. Zbog dugotrajne aktivnosti zgloba ručnog zgloba, prekomjernog naprezanja, što rezultira lokalnim nedostatkom qi-ja i krvi, to se naziva izvorni nedostatak; Zbog lokalnog nedostatka qi-ja i krvi, mišići i vene gube hranjivost i postaju skliski, a zbog osjećaja vjetra, hladnoće i vlage, što pogoršava blokadu qi-ja i cirkulacije krvi, vidljivo je lokalno oticanje i bol te ograničena aktivnost, a nakupljanje qi-ja i krvi je ozbiljnije, a lokalni grč je ozbiljniji, pa se u kliničkoj praksi utvrđuje da se bol u pokretnom zglobu ručnog zgloba i prvom metakarpofalangealnom zglobu pogoršava, što je standard. Klinički je utvrđeno da terapija moxibustijom, masažom, vanjskim liječenjem tradicionalnom kineskom medicinom i akupunkturom imaju određene kliničke učinke.
Kirurško liječenje: Kirurška incizija dorzalnog karpalnog ligamenta radiusa i ograničena ekscizija jedan je od tretmana za stenozni tenosinovitis u stiloidnom nastavku radiusa. Pogodan je za pacijente s rekurentnim tenosinovitisom radiusa stiloidne stenoze, koji je bio neučinkovit nakon višestrukih lokalnih okluzija i drugih konzervativnih tretmana, a simptomi su teški. Posebno kod pacijenata s uznapredovalim stenotičnim tenosinovitisom, ublažava jaku i refraktornu bol.
Izravna otvorena operacija: Konvencionalna kirurška metoda je napraviti izravan rez na osjetljivom području, otkriti prvu dorzalnu mišićnu pregradu, prerezati zadebljanu tetivnu ovojnicu i osloboditi tetivnu ovojnicu tako da tetiva može slobodno kliziti unutar tetivne ovojnice. Izravna otvorena operacija se brzo izvodi, ali nosi niz kirurških rizika poput infekcije, a zbog izravnog uklanjanja dorzalne potporne trake tijekom operacije može doći do dislokacije tetive i oštećenja radijalnog živca i vene.
1. septoliza: Ova kirurška metoda ne reže zadebljanu tetivnu ovojnicu, već uklanja ganglijsku cistu koja se nalazi u 1. ekstenzornom septumu ili reže septum između abductor pollicis longus i extensor pollicis brevis kako bi se oslobodio 1. dorzalni ekstenzorni septum. Ova metoda je slična izravnoj otvorenoj operaciji, s glavnom razlikom što se nakon rezanja potporne trake ekstenzora, tetivna ovojnica oslobađa i tetivna ovojnica se uklanja umjesto incizijom zadebljane tetivne ovojnice. Iako kod ove metode može biti prisutna subluksacija tetive, ona štiti 1. dorzalni ekstenzorni septum i ima veću dugoročnu učinkovitost za stabilnost tetive od izravne resekcije tetivne ovojnice. Nedostatak ove metode uglavnom je posljedica činjenice da se zadebljana tetivna ovojnica ne uklanja, a zadebljana tetivna ovojnica još uvijek može biti upalna, edem i trenje o tetivu dovest će do recidiva bolesti.
Artroskopska augmentacija osteofibroznog kanala: artroskopski tretman ima prednosti manje traume, kratkog ciklusa liječenja, visoke sigurnosti, manje komplikacija i bržeg oporavka, a najveća prednost je što se pojas za potporu ekstenzora ne reže i neće doći do dislokacije tetive. Međutim, još uvijek postoje kontroverze, a neki znanstvenici smatraju da je artroskopska kirurgija skupa i dugotrajna, a njezine prednosti u odnosu na izravnu otvorenu kirurgiju nisu dovoljno očite. Stoga većina liječnika i pacijenata općenito ne bira artroskopski tretman.
Vrijeme objave: 29. listopada 2024.
