Kirurške pogreške pacijenata i mjesta su ozbiljne i spriječene. Prema Zajedničkoj komisiji za akreditaciju zdravstvenih organizacija, takve se pogreške mogu napraviti do 41% ortopedskih/dječjih operacija. Za kirurgiju kralježnice, kirurško mjesto događa se kada je segment kralježaka ili lateralizacija netočna. Osim što nije uspio riješiti pacijentove simptome i patologiju, segmentarne pogreške mogu dovesti do novih medicinskih problema poput ubrzane degeneracije diska ili nestabilnosti kralježnice u inače asimptomatskim ili normalnim segmentima.
Postoje i pravna pitanja povezana s segmentnim pogreškama u kirurgiji kralježnice, a javnost, vladine agencije, bolnice i društva kirurga imaju nultu toleranciju za takve pogreške. Mnoge operacije kralježnice, kao što su diskumiranje, fuzija, dekompresija laminektomije i kifoplastika, izvode se korištenjem stražnjeg pristupa, a važno je pravilno pozicioniranje. Unatoč trenutnoj tehnologiji snimanja, segmentarne pogreške i dalje se događaju, a stopa incidencije u rasponu od 0,032% do 15% prijavljena u literaturi. Nema zaključka koja je metoda lokalizacije najtačnija.
Stipendisti s Odjela za ortopedsku kirurgiju na Medicinskom fakultetu Mount Sinai, SAD, proveli su internetsku studiju upitnika u kojoj sugeriraju da velika većina kirurga kralježnice koristi samo nekoliko metoda lokalizacije i da pojašnjenje uobičajenih uzroka pogreške može biti učinkovito u smanjenju kirurških segmentnih pogrešaka, u e -poštu, objavljenim u članku, u članku je u studiju. Studija je provedena korištenjem veze s e -poštom do upitnika poslanog članovima sjevernoameričkog društva kralježnice (uključujući ortopedske kirurge i neurokirurge). Upitnik je poslan samo jednom, kao što je preporučilo Sjevernoameričko društvo kralježnice. Ukupno je primilo 2338 liječnika, 532 je otvorilo vezu, a 173 (7,4% stopa odgovora) ispunilo je upitnik. Sedamdeset i dva posto kompletnika bili su ortopedski kirurzi, 28% su bili neurokirurzi, a 73% liječnika kralježnice u treningu.
Upitnik se sastojao od ukupno 8 pitanja (Sl. 1) koja pokrivaju najčešće korištene metode lokalizacije (i anatomske orijentire i lokalizaciju snimanja), učestalosti kirurških segmentnih pogrešaka i povezanosti između metoda lokalizacije i segmentalnih pogrešaka. Upitnik nije pilot testiran ili potvrđen. Upitnik omogućuje višestruki izbor odgovora.
Slika 1. Osam pitanja iz upitnika. Rezultati su pokazali da je intraoperativna fluoroskopija bila najčešće korištena metoda lokalizacije za operaciju stražnje torakalne i lumbalne kralježnice (89% i 86%, respektivno), nakon čega slijede radiograpi (54% i 58%, respektivno). 76 Liječnici su odlučili koristiti kombinaciju obje metode za lokalizaciju. Špinusni procesi i odgovarajući pedikuli bili su najčešće korišteni anatomske orijentire za operaciju torakalne i lumbalne kralježnice (67% i 59%), nakon čega su uslijedili spiralni procesi (49% i 52%) (Sl. 2). 68% liječnika priznalo je da su u svojoj praksi napravili segmentalne pogreške u lokalizaciji, od kojih su neke ispravljene intraoperativno (Sl. 3).
Sl. 2 Korištene su metode lokalizacije snimanja i anatomske orijentira.
Sl. 3 Liječnika i intraoperativna korekcija pogrešaka kirurških segmenta.
Za pogreške u lokalizaciji, 56% ovih liječnika koristilo je predoperativne radiografije, a 44% je koristilo intraoperativnu fluoroskopiju. Uobičajeni razlozi preoperativnih pogrešaka u pozicioniranju nisu bili vizualizirali poznatu referentnu točku (npr., Sakralna kralježnica nije bila uključena u MRI), anatomske varijacije (lumbalni raseljeni kralježnici ili rebra od 13 korijena) i segmentarne dvosmislenosti zbog pacijentovog fizičkog stanja (suboptimalni X-ray prikaz). Uobičajeni uzroci intraoperativnih pogrešaka u pozicioniranju uključuju neadekvatnu komunikaciju s fluoroskopistom, neuspjeh repozicioniranja nakon pozicioniranja (kretanje igle za pozicioniranje nakon fluoroskopije) i pogrešne referentne točke tijekom pozicioniranja (lumbalni 3/4 iz rebara prema dolje) (Slika 4).
Sl. 4 Razlozi predoperativnih i intraoperativnih pogrešaka lokalizacije.
Gornji rezultati pokazuju da, iako postoje mnoge metode lokalizacije, velika većina kirurga koristi samo nekoliko njih. Iako su kirurške segmentarne pogreške rijetke, idealno su odsutne. Ne postoji standardni način uklanjanja tih pogrešaka; Međutim, uzimanje vremena za obavljanje pozicioniranja i prepoznavanje uobičajenih uzroka pogrešaka u pozicioniranju može pomoći u smanjenju učestalosti kirurških segmentnih pogrešaka u torakolumbalnoj kralježnici.
Post Vrijeme: srpanj-24-2024
