U području moderne medicine, umjetna kost, kao važna medicinska tehnologija, donijela je novu nadu bezbrojnim pacijentima. Uz pomoć znanosti o materijalima i medicinskog inženjerstva, umjetna kost igra sve važniju ulogu u popravljanju i rekonstrukciji kostiju. Istovremeno, ljudi imaju mnoga pitanja o umjetnoj kosti. Na primjer, za koje su bolesti umjetna kost prikladna? Jesu li materijali koji se koriste za sintezu umjetne kosti štetni za ljudski organizam? Koje su nuspojave umjetne kosti? Zatim ćemo provesti dubinsku analizu tih pitanja.
Bolesti pogodne za ugradnju umjetnih koštanih implantata
Tehnologija ugradnje umjetne kosti široko se koristi u liječenju raznih bolesti povezanih s kostima. U području ortopedske traume, kada su koštani defekti uzrokovani teškim prijelomima, umjetna kost može se koristiti kao materijal za punjenje kako bi se popunio nedostajući dio kosti i potaknulo zacjeljivanje mjesta prijeloma. Na primjer, ako pacijent ima otvoreni usitnjeni prijelom, kost je teško oštećena i autologni koštani transplantat je oštećen, tada umjetna kost može pružiti potporu mjestu prijeloma i stvoriti mikrookruženje koje pogoduje rastu koštanih stanica.
Kada je riječ o liječenju tumora kostiju, nakon uklanjanja tumora često ostaju veliki koštani defekti. Implantacija umjetne kosti može pomoći u vraćanju oblika i funkcije kostiju, održavanju integriteta udova i izbjegavanju invaliditeta udova uzrokovanog gubitkom kosti. Osim toga, u spinalnoj kirurgiji umjetna kost se često koristi za lumbalnu fuziju, prednju cervikalnu fuziju i druge operacije. Može se koristiti za popunjavanje intervertebralnog prostora, poticanje koštane fuzije između kralježaka, stabilizaciju strukture kralježnice te ublažavanje boli i simptoma kompresije živaca uzrokovanih lezijama i nestabilnošću intervertebralnog diska. Osim toga, kod nekih starijih pacijenata s osteoporotičnim kompresijskim prijelomima kralježaka, umjetna kost može poboljšati čvrstoću kralježaka nakon implantacije, ublažiti bol i poboljšati kvalitetu života pacijenta.
Sigurnost sintetičkih umjetnih koštanih materijala
Sigurnost materijala sintetičkih umjetnih kostiju je u središtu pozornosti ljudi. Trenutno se najčešće korišteni materijali za umjetne kosti uglavnom sastoje od biokeramičkih materijala (poput trikalcijevog fosfata i hidroksiapatita), biostakla, metalnih materijala (poput titanijeve legure i titana) i polimernih materijala (polilaktične kiseline). Ovi materijali su prošli mnogo eksperimentalnih istraživanja i stroge kliničke provjere prije primjene na ljudsko tijelo.
Biokeramički materijali imaju dobru biokompatibilnost i osteokonduktivnost. Njihov kemijski sastav sličan je anorganskim komponentama u ljudskim kostima. Mogu voditi koštane stanice da rastu i diferenciraju se na površini materijala i postupno se spajaju s ljudskim tijelom. Općenito, neće uzrokovati očite imunološke reakcije odbacivanja. Biostaklo također ima izvrsnu biološku aktivnost i može formirati snažnu kemijsku vezu s koštanim tkivom kako bi potaknulo popravak i regeneraciju koštanog tkiva. Titanijeve legure i titan imaju visoku čvrstoću, otpornost na koroziju i dobru biokompatibilnost. Široko se koriste u umjetnim zglobovima i uređajima za fiksaciju kostiju. Podaci o dugoročnoj kliničkoj primjeni također pokazuju da imaju izuzetno visoku sigurnost. Razgradivi polimerni materijali mogu se postupno razgraditi u bezopasne male molekule u tijelu te ih ljudsko tijelo metabolizira i izlučuje, izbjegavajući rizik od sekundarne operacije. Međutim, iako su ovi materijali općenito sigurni, neki pacijenti mogu biti alergični na određene sastojke ili imati druge nuspojave zbog individualnih razlika.
Nuspojave umjetne kosti
Iako umjetna kost u većini slučajeva može učinkovito potaknuti popravak kostiju, mogu postojati neke nuspojave. Sama operacija implantacije nosi određene rizike, poput infekcije i krvarenja. Ako se rana ne tretira pravilno nakon operacije, bakterije mogu prodrijeti u mjesto operacije i uzrokovati infekciju, što na kraju dovodi do lokalnog crvenila, otekline, boli i vrućice. U težim slučajevima to može utjecati na zacjeljivanje umjetne kosti i čak zahtijevati uklanjanje umjetne kosti radi debridementa. Osim toga, nakon implantacije umjetne kosti, neki pacijenti mogu osjetiti lokalnu bol i oteklinu, što može biti povezano s odgovorom tijela na stres nakon implantacije materijala i adaptivnim promjenama okolnih tkiva. Općenito, bol će se s vremenom postupno smanjivati, ali kod nekih pacijenata bol traje dulje i utječe na njihov svakodnevni život.
Osim toga, potrebno je određeno vrijeme da se umjetne kosti spoje s ljudskim kostima. Ako su tijekom procesa zacjeljivanja pogođene vanjskim silama ili pretjeranom aktivnošću, umjetne kosti se mogu pomaknuti ili olabaviti, što utječe na učinak popravka, te će biti potreban kirurški zahvat kako bi se ponovno prilagodile ili popravile. Osim toga, za umjetne kosti izrađene od razgradivih materijala postoje individualne razlike u brzini razgradnje i metaboličkom procesu produkata razgradnje. Ako se prebrzo razgrade, možda neće pružiti dovoljno vremena za potporu popravku kostiju. Ako se produkti razgradnje ne mogu na vrijeme izlučiti iz tijela, nakupljat će se lokalno, što može uzrokovati upalne reakcije i utjecati na popravak tkiva.
IOpćenito, umjetna kost pruža učinkovito liječenje mnogim pacijentima s bolestima kostiju. Kada se koristi pod odgovarajućim uvjetima, može značajno poboljšati kvalitetu života pacijenata. Iako su materijali koji se koriste za sintezu umjetnih kostiju općenito sigurni, postoje određeni rizici i nuspojave. S napretkom znanosti i tehnologije očekuje se da će umjetni koštani materijali i tehnologije u budućnosti biti savršeniji, što pacijentima može donijeti bolje iskustvo liječenja i idealnije učinke liječenja.
Vrijeme objave: 04.07.2025.
