By KAHMedicinski | Sichuan, Kina
Za kupce koji traže niske MOQ-ove i visoku raznolikost proizvoda, Multispecialty Suppliers nude prilagodbu s niskim MOQ-om, cjelovita logistička rješenja i nabavu u više kategorija, potkrijepljena bogatim iskustvom u industriji i uslugama te snažnim razumijevanjem novih trendova u proizvodima.
I. Što je sintetička zamjena za kost?
Sintetički nadomjesci kostiju su materijali za zamjenu kostiju proizvedeni umjetnom sintezom ili kemijskim metodama i prvenstveno se koriste za popravak koštanih defekata. Osnovni materijali uključuju hidroksiapatit, β-trikalcijev fosfat i polilaktičnu kiselinu te posjeduju sljedeće karakteristike:
Vrste materijala
Anorganski materijali, poput hidroksiapatita (sličnog sastava kao ljudska kost) i β-trikalcijev fosfat, nude stabilne strukture i dobru biokompatibilnost.
Polimerni materijali, poput polilaktične kiseline i polietilena, biorazgradivi su i postupno se apsorbiraju u tijelu, što eliminira potrebu za sekundarnim kirurškim uklanjanjem.
Kliničke primjene
Primarno se koriste za popunjavanje koštanih defekata ili pružanje strukturne potpore, poput umjetnog koštanog praha u operaciji augmentacije alveolarne kosti. Ove materijale treba odabrati na temelju specifičnih okolnosti pacijenta. Na primjer:
Zubni implantati: Materijali poput hidroksiapatita često se koriste za poboljšanje stabilnosti alveolarne kosti.
Popravak prijeloma: Defekti se ispunjavaju metalnim skeletima ili biokeramikom.
Prednosti i nedostaci
Prednosti uključuju kontrolirani proces pripreme i uklanjanje potrebe za dodatnim materijalima. Nedostaci uključuju relativno slabu bioaktivnost i potrebu za kombiniranjem s drugim materijalima (kao što je autologna kost) radi poboljšanja učinkovitosti.
II. Postoje li transplantacije kostiju?
Transplantacija kostiju je moguća. Transplantacija kostiju je uobičajen kirurški postupak u medicini, prvenstveno se koristi za popravak koštanih defekata uzrokovanih traumom, infekcijom, tumorima ili kongenitalnim defektima te za vraćanje funkcije kostiju. Izvori kostiju za transplantaciju uključuju autolognu kost (iz drugih dijelova pacijentovog tijela), alogenu kost (doniranu kost) i umjetne koštane materijale. Specifičan izbor ovisi o stanju pacijenta.
I. Vrste transplantacije kostiju
1. Autologna transplantacija kosti
Princip: Kost se uzima iz pacijentovih vlastitih kostiju koje ne nose težinu (poput iliuma ili fibule) i transplantira na mjesto defekta.
Prednosti: Nema odbacivanja, visoka stopa zacjeljivanja.
Nedostaci: Mjesto donora može biti bolno ili inficirano, a zaliha kosti je ograničena.
2. Alogenična transplantacija kosti
Princip: Koristi se donirano koštano tkivo (sterilizirano i deimunizirano).
Primjena: Veliki koštani defekti ili nedovoljna autologna kost.
Rizici: Moguće odbacivanje ili prijenos bolesti (izuzetno rijetko).
3. Umjetni koštani materijali
Vrste materijala: Hidroksiapatit, biokeramika itd. Karakteristike: Jaka plastičnost, ali mehanička čvrstoća i biološka aktivnost mogu biti niže od prirodne kosti.
II. Primjena transplantacije kostiju
Popravak traume: Na primjer, teški prijelomi koji rezultiraju koštanim defektima koji ne mogu sami zacijeliti.
Resekcija tumora kosti: Za punjenje kosti nakon resekcije tumora.
Spinalna fuzija: Za poboljšanje stabilnosti skeleta nakon operacije lumbalne kralježnice.
Korekcija kongenitalne deformacije: Na primjer, kongenitalna tibijalna pseudoartroza.
Vrijeme objave: 25. rujna 2025.
